neznam koji me đava natira da upišem prvu jezičnu haha… ne pitajte. ali ako je išta genijalno vezano za tu školu, to je onda relativno mala udaljenost našem dragom emaču. niša bolje od terenske nastave - čitaj, cjelodnevnog izležavanja tamo u onom, od guzica i nemirnih prstiju izlizanom krugu, kraj grmlja, ispod stabla .
koliko sati engleskog je tamo provedeno.
a koliko smo tek bebača tamo upoznali… malu anamariju, malog jerka, barbaru..i cila ta ekipa. i nije to bilo samo kratkotrajno prijateljstvo..samo da znate. viđamo ih mi i dan danas..ono..javimo im se, popričamo..i tako. ubrzo upisuju predškolski, jea.
i takav…