Blog → Top 50 albums of the decade

Kao što sam već rekao, Gogo s Ruralne Gorile me užicao da složim listu od 50 najboljih albuma proteklog desetljeća. Kako to da sam se odazvao na taj poziv, kad za Gorilu pišu ex Nomadovi žurnalisti i prekaljene indie pederčine, novinarski potkovanije s ozbiljnijim tekstovima od mog piskaranja, s kojima imam vrlo malo poveznih točaka? Ustvari je trebalo podržati Gaslight Anthem na listi, a kako je Gogo znao da volim taj album, uspio me navući da sastavim i svoju listu za konačno prebrojavanje. Činjenica je da sam ovo desetljeće slabije pratio muzičke trendove i novotarije nego prijašnjih godina, ne volim Pitchfork i većinu današnje indie muzike, užasavam se prog rocka koji je bio dominantan ovih deset godina (Radiohead, Muse, Mars Volta, Coheed & Cambria, Mastodon, Isis, Opeth... na kraju krajeva, čak su i punk bendovi otišli na mračnu stranu, poput Green Day ili Fucked Up), ali ipak sam uspio skucati 50-ak albuma koje sam volio slušati, a pojavili su se u zadnjih deset godina. Ovo je ponešto izmijenjena lista od one koje sam poslao na Gorilu, posebno sam rangirao domaće albume, na ovoj napravio neke nove razmještaje i entrije.
I tako lista kreće:

1. Dropkick Murphys - Blackout
- najbolji album Dropkicka, idealna kombinacija bostonskog jock-corea, engleskog punka, irske tradicije i working class sentimenata, zbilja sam bio uvjeren kako su Murphysi najbolji punk bend u to vrijeme, no sve što su snimili poslije je ispalo sranje
2. Municipal Waste - The Art Of Partying
- cuga, pljuga, tulum, zombiji, glupav crossover thrash je bio, je i uvijek će biti bolji i zabavniji od Moby Dicka u metal verziji ili koji kurac već Mastodon sviraju
3. The Gaslight Anthem - The '59 Sound
- "...but boys will be boys and girls have those eyes, that will cut you to ribbons sometimes...", i Ameri i mi dijelimo iste situacije (i frustracije), samo su nam imena cura drugačija
4. Hank Williams III - Straight to Hell
- na jednoj strani su šećerasti Nashville bendovi, na drugoj su alt-country bradonje, gdje pronaći autentičnu rebel muziku, srećom, genetika nije zakazala kod Hanka III
5. Johnny Cash - American III: Solitary Man
- najbolji Cashov “American Recordings” album, sve obrade zvuče bolje od originala
6. Manu Chao - Próxima Estación: Esperanza
- kad čujem ovaj album, sjetim se povratka s DOF-a u nedjelju prijepodne po srpanjskom suncu i onog posebnog ljetno-lijenog spokoja u autu, ništa bitno, tek moj muzički Madeleine kolačić
7. Henry Fiat's Open Sore - The Parallel Universe Of Henry Fiat's Open Sore
- najjebeniji punk kojeg je Švedska dala u ovoj dekadi
8. Lily Allen - Allright, Still
- neodoljivi mainstream album, duhovit i pun inteligentnog podjebavanja, morao bi više hengati s Engleskinjama na Ibizi, partijao bi dan i noć sad kad kužim spiku, za Zrće je ipak sexy house
9. Blood or Whiskey - Cashed Out on Culture
- vrhunac celtic punka, vjerojatno zato što je bend iz Irske, a ne iz Kalifornije
10. Steve Earle - Jerusalem
- mračan početak, optimističan kraj, i „John Walker blues“ - „sometimes a man's gotta fight for what he believes“
11. Criminal Damage - Criminal Damage
- Oi punk po mjeri Maximum Rocknrolla, Blitzova nelegitimna derišta
12. F-Minus - Suburban Blight
- bijesno, nabrijano, cure na gitarama, s dobrom produkcijom, Brad Logan je čak spominjan u "South Parku"... ne znam kako je sudbina nepravedno zaobišla ovaj bend
13. Bones Brigade - Endless Bummer
- nakon ovog mahnitog punkerskog crossovera htio sam si kupiti BMX i skakati oko džamije al mi je frend rekao da sam stara kljusina i da ću se sav polomiti, pa sam ipak odustao, za sve treba imati mjeru
14. Turbonegro - Scandinavian Leather
- povratnički album nije bio novi „Apocalypse Dudes“, al to se ionako više neće moći nadmašiti
15. No Hope For the Kids - No Hope For the Kids
- najbolji danski proizvod još od Electric Deads, iako su singlovi bolji nego sam album, valjda već postoji i "complete discography", al mi se nije dalo provjeravati
16. Tear It Up - Nothing to Nothing
- razlog cijelog tog „retro hardcore“ revivala
17. Melechesh - Emissaries
- mezopotamijski etno motivi umotani u black metal ruho, čak sam razmišljao o kupnji njihove majice u "Planet Musicu" za 160 kuna koliko sam se oduševio
18. Fucked Up - Hidden World
- prog trend nije mimoišao ni punk scenu, srećom ispalo je bolje od očekivanog, iako jebeš hardcore gig gdje ekipa plješće umjesto da stage-diva
19. Calexico - Feast of Wire
- i alt country ima svog šarma, priznajem, iako im najbolja pjesma nije na ovom albumu
20. The Streets - Original Pirate Material
- da skinheadsi prate trendove, na ovaj album bi gutali eksove i razbijali flaše na glavama chavova, Mikeu Skinneru su bliži The Jam, Madness i Sham 69 nego grime scena
21. Horrorpops - Hell Yeah!
- jebeno zarazan i catchy (pop) psycho album, s manjkom horror preseravanja u čemu se dave današnji psycho/horrorpunk bendovi
22. Arctic Monkeys - Whatever People Say I Am, That’s What I’m Not
- legitimni nasljednici britpop bendova, onih dobrih, da su još mrvicu bezobrazni ko Noel G., gdje bi im bio kraj
23. The Observers - So What's Left Now?
- jedan od trendova na punk sceni ove dekade je bio i „Wipers“ zvuk, ovdje je to najbolje ispalo
24. Jay Reatard - Blood Visions
- izgubio sam masu punk bodova kad sam doznao tek nakon godine i pol da je Jay Reatard svirao u Zagrebu, sad je kasno
25. Caustic Christ - Can't Relate
- stari punksi sviraju hardcore punk koji sliči na Poison Idea i Black Flag, ide im bolje nego ostalima, vjerojatno je stvar u godinama
26. The Gossip - Standing in the Way of Control
- nije da bi je jebo, ali Beth Ditto ima neki opak mojo! OK, možda i bi, al da sam zbilja pijan i suh duže vrijeme
27. Darkthrone - F.O.A.D.
- jel sell out kad black metal stjegonoše zabriju na crust punk?
28. The Roots - Phrenology
- sjećam se da je Garo imao tu ploču kad je krenuo u DJ vode, trebao sam mu je ukrasti kad je bilo vrijeme, tko zna na kakav je truli dop taj vinil otišao u međuvremenu
29. Dropkick Murphys - Sing Loud, Sing Proud
- jel, kad su se svim živima svidjeli
30. Nick Cave and the Bad Seeds - Dig!!! Lazarus, Dig!!!
- konačno neki nabrijaniji album starog Nicka, dosta mi je više tih jadikovki i uspavanki
31. Dean Dirg - Raus!
- mlađa braća Henry Fiat's Open Sorea, napravio ih valjda isti ćaća na privremenom radu u Njemačkoj kod gazde Kurta
32. The Pipettes - We Are The Pipettes
- zašto u Hrvatskoj nema ovakvih bendova, formula za ovakav bend se čini tako jednostavna, a opet tako nedokučiva za hrvatsku estradu, gdje je Lollobrigida esencija alternative a Tony Cetinski glazbeni arbitrar
33. Watain - Sworn to the Dark
- novi stari black metal, Sotona, blasfemija i te fore, tradition not trend
34. Cobra Skulls - American Rubicon
- neočekivano dobar album na tako klizavom terenu, obratio sam pažnju tek nakon hvalospjeva u Maximum R'N'R-u, nisam se pouzdavao u Jurine chartove, taj ima svakakvih gluposti gore, al ovaj put je bio u pravu
35. Franz Ferdinand - Franz Ferdinand
- zvučna podloga za kariranje tadašnjih hipsterskih indie studentica, bilo u njihovom stanu, bilo u mom autu, eto šta parcijale naprave od studenta
36. Arkona - Vo slavu velikim!
- pretpostavljam da bi i svetosavski klerofašisti iz Srbije zvučali kao Arkona kad bi se bacili u te pagan metal vode ali umjesto Svaroga i Volosa zavijali o caru Lazaru, Milanu Toplici i ostalim likovima iz herojskog panteona srednjevjekovne Srbije, eto ideje za novi projekt Ivane Žigon, izlizala joj se "Prkosna pesma"
37. Off With Their Heads - From the Bottom
- legitimni nasljednici Dillinger Four i najsimpatičniji org-core bend, šteta što su tako mutavi na gigovima
38. The Virus - Nowhere to Hide
- nisu baš ko One Way System na svom prvom albumu, ali nisu ni puno lošiji
39. Bruce Springsteen - We Shall Overcome: The Seeger Sessions
- nisam Bruceov fan, ali ovo zvuči super, zna Bruce sa working class tradicijom, nije se uzalud obogatio na tome
40. Ryan Adams - Heartbreaker
- ne mogu se više točno sjetiti zašto mi je ovaj album tad bio tako sjajan, vjerojatno sam imao nekih emocionalnih dilema
41. Green Day - American Idiot
- ili "kako je bend sa Gilman St. scene postao punkerski The Queen"
42. Against Me! - As the Eternal Cowboy
- major label ugovor i nije bio tako nezamisliv, kad se čovjek osvrne s vremenske distance na ovaj album, ima tu nečeg utrživog za širi krug muzičkih konzumenata što su A&R lovci očito prepoznali
43. The Libertines - Up the Bracket
- a mogli su bit novovjeki Clash ili tak neko cool ime, iako je Pete Doherty dobar i sa Babyshamblesima, gledao sam ga uživo, znam šta pričam
44. The Vicious - Alienated
- bolji od Regulations, iako iritira to švedsko hipstersko kopiranje svega i svačega, nabijem ih razmažene
45. The White Stripes - The Elephant
- da nema Jacka Whitea, pitam se na što bi se pozivali novovjeki rockeri? Na Nickelback?
46. Chicks On Speed - 99 Cents
- dobar album za uletiti pametnim curama, ima dosta pop-kulturnih refenci da se započne razgovor, meni je pomoglo
47. World Burns to Death - The Sucking of the Missile Cock
- kad su američki punk bendovi počeli mahati zastavama, netko ih je trebao poslati u kurac
48. Rancid - Let the Dominoes Fall
- iako su današnji Rancid zapravo davno prožvakano sranje koji još jedino balavce od 13 godina mogu uvjeravati u svoj nepoljuljani integritet, hitoidnost ih nije posve napustila
49. Brigada Flores Magon - Rock or Die
- postoji mit da francuski (i grčki) jezik nije prikladan za punk, evo dokaza da furiozna punkčina/oičina može dobro zvučati na bilo kojem jeziku
50. The Raveonettes - Lust Lust Lust
- zvuče ko JAMC i BRMC, al nisu nekako... pičkasti

Skoro ušli, al nisu:
Toxic Holocaust - Evil Never Dies
Government Warning - No Moderation
Career Suicide - Attempted Suicide
Client - City
Ting Tings - We Started Nothing
Blood for Blood - Outlaw Anthems
One Man Army - Rumours and Headlines
Tragedy - Tragedy
Pressure Point - Resist & Riot
Pig Destroyer - Phantom Limb